Med kao antiseptički premaz
Porijeklo upotrebe meda kao premaza
Upotreba meda kao premaza za rane ukorijenila se već u antičkoj i tradicionalnoj medicini (Zumla i Lulat, 1989). U nedavnoj prošlosti došlo je do ponovnog otkrivanja ljekovitosti meda te se med posvuda koristi kao površinski antimikrobni agens za tretiranje rana, opekotina i ulcera kože, a o njegovoj djelotvornosti napisani su mnogi radovi (Vulman, 1955; Hutton, 1966; Cavagnah Isur 1970; Bloom Field, 1973; Burlando, 1978; Armon, 1980…)
Zabilježena promatranja pokazuju da se upale, otekline i bolovi brzo reduciraju; nestaju neugodni mirisi; nestaje nekrotično tkivo; premaz se može ukloniti beznolono i bez oštećivanja novog tkiva; do izlječenja dolazi brzo; uz minimalne ožiljke; transplantacija postaje nepotrebna. U mnogo slučajeva med se upotrebljavao za inficirane lezije koje nisu reagirale koje nisu reagirale na standardne antibiotike i antiseptičku terapiju. Također se pokazalo da je u večini slučajeva med povoljno utjecao na smanjenje infekcija i ubrzao ozdravljenje.