Prehrana vojnika u starom Rimu se sastojala od golih zrna pšenice. Svaki vojnik je svakodnevno dobijao svoju porciju pšenice koju je nosio uza se u jednom od džepova.

Tokom beskrajnih marševa vojnici su zrnevlje žvakali polako i temeljito. Ako bi trebali krenuti u akciju, vojnik je u svakom trenutku bio nahranjen i nenadmašan u vještinama i izdržljvosti. Uz vodu nije dobijao ništa vrijedno spomena, inače bi o tome pisali rimski kroničari.

Riječ ‘prehrana’ označavala je jednostavno ‘stvar s pšenicom’ (res frumentaria)
Na osnovu ovog izvještaja vidi se da je zrno pšenice, u stvari, potpuna hrana, što znači da se može živjeti i samo od te čudotvorne hrane. Od nje se danas dobija bijelo brašno i peče štovani bijeli kruh.

Ljudi misle da su, praveći bijelo brašno, ‘usavršili’ taj savršeni Božji dar. Po onoj: ne postoji ništa u prirodi što čovjek ne može napraviti bolje! Svi vrijedni sastojci pšeničnog zrna nalaze se u mekinjama i klici.

Unutrašnji dio, od kojeg se dobija bijelo brašno, sadrži takoreći samo škrob. Taj škrob bi mogao poslužiti za spravljanje dobrog ljepila, ali ako se uzima kao hrana, tijelo je opljačkano i obmanuto, krv postaje kisela, a organi opterećeni sa sluzi i otpadnim tvarima. A da se u to dobro primaku klice bolesti nije čudno. No, bijelo brašno se najčešće i dodatno bijeli. Otrovnoj supstanci koja se za to upotrebljava pridružuju se i različiti konzervansi – otrovi konzerviranja.

Kad se to ispeče – za što je potrebno dosta kuhinjske soli, a visoka temperatura uništi i zadnje tragove prirodnih hranjivih vrijednosti, dobije se proizvod nazvan bijelim kruhom, ‘prioritetnom hranom’ za ljude, nasuprot mekinjama i klicama, prioritetno za stoku.

Kupuješ li takav kruh ili pecivo od bijelog brašna odmah uračunaj i troškove stomatologa i doktora. Skup kruh, skup užitak, skup izlaz iz bolesti. Bijeli kruh čak ima privilegirani status: prioritetna je, specijalna hrana za bolesne i starije osobe, čak i u obliku dvopeka pošto je kao takav, navodno, lakše probavljiv!

U domovima i bolnicama bijeli kruh se puno koristi i uz polubijeli kruh koji je, uz kruh na seljački način i razne tjestenine, skoro u istoj mjeri štetan. Jedan mlinar mi je rekao da čak i u polubijelom kruhu više nema ni traga od mekinja ili klica.

Seljaci u stvari jedu obezvrijeđen kruh, a ono najbolje bacaju svinjama i stoci. i tako čovjek doslovno uzgaja, tovi bolest u vlastitom tijelu. Čak se očekuje da to pozdravi –nedovoljno obavještena javnost. Pošto je bijelo brašno neograničenog trajanja ua skladištenju, tvorci zarade tu ‘karakteristiku’ prate s dovoljno propagande.

Sljedeće je gotovo nevjerojatno ali treba nam kao podsjetnik: poznato je da su žitarice jako bogate vitaminima, naročito vitaminima B-kompleksa, koji je nezamjenjiv kao hrana za živce. Da bi proizveli najtraženije brašno (četiri petine) – bijelo i polubijelo, zadatak mlinskih radnika je da, s mekinjama i klicama, iz brašna izvade sve vitamine.

Neki pekari su shvatili da tako brašno obezvrjeđuju, pa su od svojih mlinara zatražili da umjesto tih prirodnih, brašnu dodaju umjetne vitamine, a djelimično i umjetne mineralne tvari. Dodavanjem toga, uz još neke neslavne aditive, nastaje tzv obogaćeni kruh.

To zvuči jako primamljivo, ali obezvrjeđivanje brašna je ipak zločin, koji se ne može popraviti čak ni ako bismo brašnu ponovo dodali tih tridesetak oduzetih mineralnih tvari, jer su sva ta ‘obogaćenja’ tvari sintetičkog i anorganskog porijekla, bez enzima i života, što znači da im se naši organi nikada ne mogu prilagoditi, niti se s njima u stanicama tijela mogu stvarati kemijski spojevi. Ove činjenice potvrđuju rezultati s američkih podmornica iz vremena drugog svjetskog rata, kad mornari oboljeli od skorbuta (akutno pomajkanje vitamina C) nisu mogli izlječiti, niti sačuvati od skorbuta dodavanjem u hranu različitih vitamina, nego jedino hranom bogatom prirodnim vitaminima.

Crni kruh ili kruh od punog zrna je, doduše, znatno zdraviji od bijelog kruha, ali se ipak ne može primiti kao potpuna, punovrijedna hrana. Budući da pečenje uništava sve postojeće enzime, on spada u kategoriju kuhanih jela. Ljudi s reumatizmom i artritisom, kao i oni „dobro popunjeni“ takav bi kruh čak trebali potpuno isključiti iz svoje prehrane. Židovi su u staro doba pravili zdrav kruh jedino od punog zrna tako što su tijesto tanko razvlačili valjkom i ostavljali da se suši na suncu. Kako se u 80% slučajeva troši bijeli kruh, vidi se kolika je potreba obavijestiti javnost.

Bijeli kruh je jedan od uzroka kasnijeg srčanog infarkta, žućnih kamenaca, kolesterol
Jedan stručnjak je, spominjući podatak da bijeli kruh troši 80% potrošača, izjavio da bolje stojeći ljudi, a i doktori, više troše tamnije vrste kruha nego upravo siromašni i bolesni, kao i neobavještene mase. Kao što smo ranije napomenuli, bijeli kruh je jedan od uzroka kasnijeg srčanog infarkta, a kako možemo zaključiti, i žučnih kamenaca, jer se suvišne količine uglikohidrata pretvaraju u masti, a time i u kolesterol koji, kao što je poznato, sužava i zatvara arterije. Žučni kamenci se najvećim dijelom sastoje od kolesterola.